Ono što se dogadja u stvarnom životu je zapravo do nedavno jako malo nalazilo prostora u medijima. Čini se da su vlasnici medija u nas zaboravili činjenično stanje pa su se više oslanjali na kreiranje zvijezda i dogadjanja nego što su pisali i reportirali o stvarnim životima i problemima. Naravno, upali su u zamku žutila i sad se vrlo mukotrpno vade ili pokušavaju vaditi van.
Gdje su pogriješili? Pa zanemarili su činjenično stanje , a činjenično stanje kaže da je stvarnost puno zanimljivija od svih izmišljenih zvijezda i dogadjanja. Poslužići se Stevenom Hawkingom koji je rekao kako je bio veliki konzument SF-a dok nije shvatio da je stvarnost i znanost daleko maštovitija od SF-a.
Dakle da li se ikad okrenete oko sebe da pogledate kako se zapravo stvari formiraju i kako se dogadjanja odvijaju sami od sebe. Da li se ikad upitate zašto se nešto odvija? Jer ako se to pitate velika je vjerovatnost da ćete pokušati potražiti razloge i riješenje za to. A to je ono što je najbitnija potreba ove čudne države i još čudnijeg grada koji na oko kao funkcionira a zapravo ništa ne radi kako treba!
Navešću osobni primjer jer sam kao sudionik u prometnoj nezgodi (u naletu automobila dok sam prelazio na pješačkom prelazu) osjetio bilo koje funkcionira ispod prividne površine koja se tu i tamo uznemiri ali se svi trude da je ne diraju ( iz tko zna kojeg razloga) . Dakle ispod površine kola bilo nebrige i bezobzirnosti jer se čini da je prevladalo mišljenje da samo na taj način možeš egzistirati. Od kuda je takav način promišljanja postao prevladavajući ... teško je reći ali da je tolerirano od onih koji vladaju situacijom - to je sigurno. Dakle u spomenutom prometnom udesu sam osjetio što to znači kad vas unesreće i ostave ljudi koji misle da se to što su skrivili zapravo riješava tako da se zanemari! Stojite krvavi, zbrkani i gledate auto koji odlazi .. i ništa vam nije jasno!
Dakle, imate grad koji zapravo ne vodi brigu ni o sebi ni o svojim gradjanima i to gledate svaki dan ali ne reagirate a isprike ni nemate. Dakle defetizam u najgorem obliku. Pa kako dodjete do toga da veliki grad uvedete u takvo stanje svijesti da se pravom upitate kako to još funkcionira uopće?
Drugi primjer je umišljenost ljudi da su nešto promjenili jer su na nekom papiru potpisani kao vlasnici nečeg . Točno je da je posjed i nasljedje temelj kapitala ali ... zar nitko nije čuo da je vlasništvo i odgovornost? Ili je pa se i to zanemaruje. Zato imate vlasnike stanova, kao u zgradi u kojoj živim, kojima se živo fućka što njihovi podstanari rade i čine susjedima dokle god plaćaju njihove kredite i rate za stan ( a ako još nešto i zaradjuju na njima ... ajme).
Dalje neću najbrajati jer bi bilo jako dugo ... ali to je stvarnost koja je medju nama i koja vapi za uredjenjem jer upravo normalna većina trpi! Zato recimo imate pješačke zone ( koje su valjda napravljene za pješake koji su većina u toj zoni ) ali koje stalno bez poslijedica uznemiravaju pojedinci a oni koji bi trebali spriječavati njihovu samovolju zapravo ništa ne rade. Zato se u zgradi trpe podstanari koji torturiraju većinu zgrade jer vlanike boli briga dok lova curi a pješaci skaču da bi obranili svoj život od ludjaka za volanom.
Nije li vrijeme da promjenimo stvarnost i učinimo da oni koji se igraju s našim životima počnu i plaćati za takve nakane!
Učinimo neka plate!
Nema komentara:
Objavi komentar