Povod za dopunjavanje ove stranice, koju sam ignorirao prilično jer sam mislio da ljudi u ovom trenu ne djele moju potrebu za promišljanjima, jeste približavanje promocije novog trailera za "Prometheus" dugo očekivani nastavak, zapravo "prequel" ili raniji dio jedne priče koja se zvala "ALIEN" a okupirala je dobar dio misli moje , tada mlade, generacije a kako sam se uvjerio i danas okupira dobar dio misaonog potencijala planete jer to je krajnje neobična priča koja je s godinama koje su prošle samo dobila na aktualnosti. Jednom zamišljeni svijet kreiran u glavama pisaca, umjetnika i direktora projekta Ridley Scotta postao je na neki čudan način kao put kojim neumitno koračamo bez zaustavljanja. Ukratko, Alien je čudesno biće koje grupa astronauta na komercijalnom svemirskom brodu nalazi na jednom od mjeseca nekog plinovitog gigantskog planeta. Pronalaze ga zapravo prisilom jer u logu brodske svijesti, kompjutora kojeg posada naziva "majka", stoji da se alarmira i aktivira posada kako bi preuzela taj živi artefakt pa čak i po cjenu vlastitih života( što posada zapravo ne zna). Tako se sve i odigrava i na kraju u toj ogromnoj borbi za puko preživljavanje preživi samo jedna žena ali pod cjenu potpune neizvijesnosti. Svatko tko je gledao film morao je zamjetiti jednu činjenicu koja se provlači sa strane a koju su kasnije iskorištavale mnoge ekranizacije raznih SF filmova pa i drugih žanrova, a to ćemo uvjetno nazvati paralelna moć. Naime, "Weyland " korporacija za koju običan čovjek ima predodžbu da je zapravo samo grupa ušminkanih ljudi u odjelu koji samo gledaju kako zaraditi, simbolizira moć koju su takve institucije već odavno prerasle. Kao i u filmu, današnje korporacije su toliko moćne da tjeraju države na poduhvate koje možda ove nebi ni željele učiniti a njihov upliv u našim životima je ogroman. Sjećam se da je jednom netko u nekom filmu o mafiji rekao "mafija te prati od kolijevke pa do groba". Ova sintagma je nekako najzahvalnija za dojam koji ostavljaju današnje korporacije na čovjeka. Nekad mi se čini da ga korporacije oblikuju po svojoj volji a naš zapadni čovjek se prilagodjava tome. Ostatak svijeta se koristi i iskorištava po potrebi! Uza sve to naš zapadni svijet je otišao jako daleko u razvoju i tehnologija je zauzela esencijalni dio našeg egzistiranja. Bez nje više ne ide. Nisam ustrašen tehnologijom i čak je doživljavam kao dobrodošlu pratilju u životu jer naše znanje i tehnologija su ono što će nas učiniti drugačijim. Otišlo se jako daleko da više nije daleko dan kad ćemo se morati naviknuti vidjati bioničke ljude ili ljude s implantima ili genetski unaprijedjene ljude a ne vjerujem da će proći više od 30godina dok ne stvorimo prvi život iz neživog ( kako vole navoditi kreacionisti ) - našeg prvog Androida! Da li trebam spominjati "nanotehnologiju" koja je jedna posebna disciplina i koja će definitivno utjecati na život na načine koji čak pomalo straše! To je vrhunac naše egzistencije i definitivni dokaz našeg prerastanja iz ljušture u nešto realnije i veličanstvenije.
Postaćemo Bogovi!
No, utisak koji ostavljaju traileri radjeni za Prometheus ostavljaju me u dojmu koji mi nameće pitanje: Koja je cijena ubožavanja? Problem nije u meni ili čak ni u većini od 99.99% ljudi. Ono što ja vidim kao problem je što će se neki od nas u cijeloj toj igri možda, toliko zaigrati da se neće moći zaustaviti kad bi se trebalo zaustaviti. Čak promišljam da će oni koji u filmu odu u misiju spašavanja zapravo pronaći izvor naše čudne volje za suicidalno na nivou cjele vrste. Odavno nisam poklonik gledanja na svekoliku stvarnost onako kako to rade oni koji vole recimo Star Trek ili neku od tih fračiza. Osobno mislim da je svemir pun svega što je potrebno za njega ali ne i za nas jer nisam siguran da smo mi toliko potrebni svemiru pa čak nisam siguran u odgovoru na jedno od esencijalnih pitanja: da li je život ( dakle ne samo mi i ne samo život na našem planetu) pravilo ili posljedica u svemiru? Čak mislim da je život ( dakle ne samo mi i ne samo na našem planetu) zapravo vrlo slojevito i šaroliko manifestiranje da ga je teško opisati u našem sustavu komunikacije i razumjevanja u općenitom! Sam život, kako smo ga definirali do sada je imao već jako puno nadopuna i redefinicija pa čak i novih definicija tako da je vrlo teško jednoznačno odraditi pravilo za to. Ljudi nisu pametni nego su pametni pojedinci. Pamtni pojedinci se povode onim što je njima važno a to može biti nebitno za ljude. A kad pojedinci postanu toliko moćni da im ljudi postanu irelevantni onda nastaje problem. Da li su bogovi zapravo dobri ? To ćemo se uvjeriti u budućnosti. No, ne mislim da je odgovor za to u bilo kakvoj knjizi, zvala se ona Biblija, Kur'an ili Bhagavad Gita! Odgovor ćemo morati saznati.
Podzemni svijet ili polica samozavaravanja i pasivnosti.
Ako niste do sad primjetili ... postoji opasnost da ste se utopili u osrednjost i da vam možda nema ni pomoći! Jedan od simptoma je puno "kafanskih rasprava" - rasprava koje su zapravo samo pražnjenje jer nemaju svrhu ni cilj nego samo se malo osloboditi nekih nakupina! Dakle nešto se dogodilo što vas je odvuklo od želje da se trudite saznati ili naučiti i samo vas čini nezainteresiranim sudionikom svakodnevice.
Što se dogodilo ... to bi svatko mogao pokazati ili ispričati na svoj način ali uzroci su gotovo uvijek isti i nema ih previše!
Prvo je nešto što bi se moglo uvjetno nazvati "gubitak imaginacije". Što je to? Pa to je kad čovjek postane toliko zabavljen i zamoren svakodnevicom da prestane sanjariti pa čak i maštati a ono što mu ostane kao surogat toga je najviše opet vezano isključivo za samu egzistenciju! Dakle na neki način se zatvaramo u ljušture i prestajemo promišljati i usvajati sve što nas direktno ne dira! Koja je posljedica toga? Posljedica je da se počnemo osjećati jako sigurno i zaštićeno u tom lažnom oklopu i shodno tome promišljamo samodopadno jer nam se čini da smo našli one odgovore koje smo tražili-što može značiti samo jedno: samozavaravanje! Kako to znamo? Tako što relativiziramo sve što nam je pri ruci a sigurni smo u sve osim što stvarno nešto znači jer nam je suština ostala u sferi nezainteresiranosti. I tako dolazimo do Pasivnosti!
Pasivnost je posljedica samozavaravajna a cijeli ovaj komplet je kao mala Šizofrenija! Recimo funkcioniranje je isto mada ne i patološko. Takvi vi puno pažnje posvećujete tlapnjama (raspravama bez kraja i konca s pregršt preskakanja tema bez cilja) ali bez želje i potrebe za činjenicama. Šizofreničarima tlapnja nadomješta djelovanje kao i vama koji se praznite ispraznim pričama i raspravama za koje se može reči da su samo rasprave zbog rasprave!
U tim stanjima je simptmatično da se dolazi do relativiziranja svega jer opća kutura i osobnost su ugroženi djelatnim ponavljanjima, gotovo ritualnih! A jedan od primarnih djelotvornih načina ispiranja mozga su upravo konstantna ponavljanja!
Kao dokaz ovom prilažem jedan gotovo znanstveni pokus koji bez opasnosti možete primjeniti na sebi ! Nije ništa posebno nego jedna iluzija koja otkriva kako mozak zna zavarati sam sebe! Pa ako ne mislite da je vrijedno do sad napisano ... evo empiričkog načina da provjerite.
***
Iluzija funkcionira tako da u priloženom videu gledate u bijelu točku u sredini ekrana, usred kruga obojenih točkica. Točkice mijenjaju boje, no kada se krug počne okretati, ako i dalje držite pogled na točkici u sredini, čini se da točkice prestaju mijenjati boje, iako ih i dalje mijenjaju (što ćete uočiti ako budete gledali točkice).
