Baby steps ... iliti sitnim koracima.

Mislim ... stvarno se može čuti svašta od ljudi. Od toga kako je sve zapravo dobro pa čak do toga da zapravo ta stvar sa nezaposlenima je obična glupost . Ne osudjujem ali se svaki dan uvjerim da je ljudima uvijek toliko dobro da si sami nešto uskrate. Valjda im to čini da se osjećaju bolje. Neki si uskraćuju i poglede neki razgovaranje o odredjenim temama a nekima je i promišljanje opskurno pa ga svode na pročitane naslove u novinama ili prepričavanje u kafićima! Ne pomaže tu ni internet jer princip znanja je uvijek isti a to je da ga treba željeti. Dakle ... kako naprijed?
Očekujem od svojih sugradjana makar malu dozu promišljenosti i volje za promjene ali to tako teško ide u našem gradu da ponekad boli! Sve je nešto mic po mic, i nikako da se maknemo s nekih slonovkih, utabanih staza. Zato sam se okrenuo mladima ali ... kakvo razočarenje! No, s obzirom da i njih odgajaju (uvjetno rečeno) ljudi zatvoreni u svoje ... teško je očekivati pomake i sve se zasniva na konzervativne kampanje prihvaćanja mladih u svijet odraslih. A znamo da to baš ne daje neke rezultate veće od jedne cifre.
Ipak ponekad u šetnji gradom primjetim po neki val neke male akcije koji mi nanovo probudi nadu i vrati osjećanje motiviranosti. I tada pomislim :"Vrijedi se boriti"!

Neznam tko je kreator ovoga ali svakako zavrijedjuje pažnju !