Cijela priča oko toga što stvarno nije u redu u ovoj maloj napaćenoj zemljici uvijek se vrati na početke. Što nije čudno jer simptom se uvijek krije u dubini problema. Nešto je bilo krivo u samim prvim koracima. Zašto je to bilo tako ... teško je odgovoriti. Da li su samo bile greške u nekoj nesmotrenosti ili je bilo zapravo neke, makar, prikrivene namjere? Nekako mi se čini kao da je ovo drugo. I čini se da nisam sam u tom promišljanju. Barem ne više ...
Ako se sjetimo ... a vjerujem da se svi mogu sjetiti i nemaju blokadu, bilo mozga, bilo memorije, onda se stvari nekako počinju formirati i kad se okrenemo prema nazad sve dobija smisao.
Sjeća li se itko obećanja o plaćama koje će iznositi cijelih 300DM (tada su još bile marke) ? A one genijalne ideje o 200 bogatih obitelji koje će pokrenuti sve? Da li je itko zapamtio one čudne zakonske odredice koje su donošene za kratko vrijeme a zapravo su imale svoju svrhu upravo za to kratko vrijeme? Da li ste se ikad upitali kad su nestajale firme, skupa sa strojevima, odakle će se isplaćivati i vaše plaće ( osim ako ste radili u državnoj firmi)? Ili još bolje zašto se toliko zapošljavalo upravo u državnim firmama? Dakle okrenite se iza sebe i pogledajte što se "zapravo " dogadjalo i što je prethodilo ovome stanju u kojemu smo sada i sve će vam biti jasno!
 |
| Pročitajte izvrstan članak Zasto hrvati ne zele trzisno drustvo? |
Plan je postojao i namjera je očita ali problem je bio upravo taj plan, sebično kreiranje nekih poduhvata koji su rezultirali upravo ovakvom današnjicom.
Zato kad se okrenete slaviti nekog sagledajte što je taj "netko" uradio .
Svaki problem ima simptom i on je važan za razumjevanje bolesti.
Sve je jasno i terapija treba biti učinkovita ali to ne znači da će bolest proči sama od sebe i samo tako.
Uzmimo za primjer grad Osijek.
Upravo je izašla iz tiska knjoga Drage Hedla o jednoj ženi, osiječkoj učiteljici po imenu:Marija Bartowski koja je nažalost imala priliku preživjeti brodolom Titanica. A ono što je najbolje u svemu je iznošenje činjenica iz davnog Osijeka tj. Osijeka iz godina 1900-te i naviše i njegova usporedba s današnjim Osijekom. Rezultat je za nevjerovati.
Možete li zamisliti jedan grad koji je za stotinu godina narastao za četiri puta ali samo u broju stanovnika ? E to je upravo sposobnost i rezultat političkih igara. Navedimo ovo: Činjenica je da je Osijek 1910. imao 25 tvornica a imao samo 28 505 stanovnika, ekvivalent današnjem bi bilo kao da ima 100 tvornica . Primjera radi uzmimo Tvornica šećera, koja je u rad puštena u rujnu 1906. Kampanja prerade šećerne repe te prve godine rada tvornice trajala je od polovice rujna do kraja studenoga. Oko 250 radnika dnevno je, prvih godina rada tvornice, uspijevalo preraditi i do 70 vagona šećerne repe. Ta ista tvornica danas u četiri puta većem gradu još uvijek zapošljava gotovo identičan broj radnika zahvaljujući novim suvlasnicima koji imaju novac za financiranje političke stranke trenutno na vlasti ali ne može zaposliti ... nego otpušta radnike!
Neću spominjati sve one tvornice koje sada postoje još samo u sjećanjima.
Možda grad nije imao 100 tvornica ni prije domovinskog rata ali ako me služi sjećanje nije bio toliko daleko. Danas nije ni blizu toga iako je olakotna okolnost što se tip djelatnosti promjenio. Ali ni to ne opravadava današnji grad. Čak i kulturno je u gradu tog vremena bilo ugodnije nego danas. igrali su se i izlagali velikani a sam grad je čak bio učesnik svijetske izložbe u Paris-u još davne 1855. a da danas nije u stanju otići ni do poljoprivrednih sajmova i stalno pokušava osmišljati neke svoje sajmove koji su više nalik narodnoj pijaci ... a kad nakon toga prošećete Tvrdjom ... dovoljno govori.
Dakle što je uspjelo u Osijeku unazad 20 godina ? Samo to da je grad vraćen na razine iz 1900-tih i u nekim segmentima još više unazadjen! Bilo bi smiješno da nije tragično!
Fantastično! Cijeli jedan grad umjesto naprijed ...vraća se u prošlost!
Nema komentara:
Objavi komentar