Tada sam bio na poslu jer sam radio prvu smjenu. Tako sam prvi put čuo da se dogodilo nešto strašno kad sam se spustio sa kata na kojem sam radio na presama ( strojevi ) ali sam kolegama rekao da se i prije dogadjalo zabijanje aviona u neki neboder jer New York je pun takvih zgrada koje su ogromne i visoke! No, onda su došle vanredne vijesti ili je netko promjenio stanicu i onda sam jasno čuo kako je avion koji se zabio u toranj 1 WTC putnički i da je maltene sa aerodroma doletio tamo, što je značilo da je bio pun goriva. Naježio sam se jer velika je razlika izmedju takvog aviona i sportskog dvosjeda! Osim toga znao sam da u WTC radi ili boravi oko 50 000 ljudi! Mogao sam samo naslućivati razmjere tragedija ali ... mislio sam , jedan toranj i to pri vrhu ... možda nekoliko desetaka mrtvih dok ne ugase požar i s tim sam se vratio na svoje radno mjesto! Ipak na kraju radnog vremena sam odjurio doma jer nisam htio slušati prepričavanja u kojima možeš čuti svašta ali malo toga korisno pa sam odmah uključio Tv i gotovo se skamenio! Bio sam užasnut onim što sam vidio pa sam prebacio odmah na CNN ali ni tamo nisu sve shvaćali najbolje i tako sam cjelo popodne proveo gledajući u Tv ekran i pokušavao biranjem kanala doznati više! CNN, Sky, BBC ... što sam više mjenjao sve je bilo teže ... rasli su brojevi mrtvih, štete ... sve je bilo kaotično!
Pokušavao sam shvatiti mračne umove koji su to uradili! Nikad se nisam mogao pomiriti s terorizmom ma kako ga pokušavali opravdati. Stvar je u tome što mogu shvatiti pa čak i opravdati politička ubojstva ali ako se tiču samih političara ili neke produžene logistike, vojske ili policije ili ... sve što ima veze s nekim političkim elementom!Ali ... ubijati obične ljude koji su krenuli na tržnicu ili dijete odvesti u vrtić ili na svoj posao ili krenuli na spoj, u školu, u kino ... to je nešto što ničim ne može biti opravdano! Ako želiš i imaš volju razračunati sa svojim političkim protivnikom ... uradi to direktno s njim! Ne uplići obične ljude u to.To je moj kodeks od kojeg ne odustajem. Teroristi nisu ljudska bića jer se zapravo ubijanjem ljudi pokušavaju izdići iznad ... ali su zapravo vrlo jadni, propali likovi koji očajno pokušavaju nametnuti sebe i svoj očaj!
Ovi ljudi su patili kao i naši vatrogasci na Kornatima
Posebne osjećaje imam spram onih ljudi koji su u tim užasnim trenucima ostali zarobljeni u nekom od tornjeva WTC-a. Sjećanje na njih mi je i dalje bolno jer ... ti ljudi su proživljavali pakao to malo vremena što im je ostalo i svaka njihova gesta je očajni pokušaj samo da bi ostali još koji tren ... s nama ...ovdje! Nažalost njihov pakao je svakim trenom samo rastao i rastao i njihova tragedija je bila neizmjerna! Baš kao i tragedija onih koji su možda ostali iza njih a koji su te trenutke ... do zadnjeg , uložili u nade da će ih vidjeti, dodirnuti ... zagrliti! Makar još jednom! Slike ljudi koji su padali ili skakali ili se nazirali kroz dim, slomljeno staklo, izlomljenu konstrukciju ... tako živo bole! One su nešto što se nikad ne smije zaboraviti. To su ljudi kao mi a njihov zločin je bio jedino taj što su bili tamo ... a morali su biti!
Ne zaboravimo ih nikad!
Ovo je kratki rezime o jednoj ženi koju se vidjelo tek kad su neke fotografije uvećane. Ne zna se njeno ime ali se očituje njen put kroz pakao. Želim se nadati da nije dugo patila mada se bojim da jeste!
Nema komentara:
Objavi komentar