E sad zamislite se nad ovom pričom: u sred noći osjetite male bolove koji prodju ali se iz nekog razloga počnu vraćati svake noći pa i dana, dok ne postanu konstanta vaše svakodnevice i nešto što postane problem. Tada se oslučite zatražiti liječničku pomoć ali onda počinju problemi.. Traže vas novac a vi ste eto jedan od onih koji su dobili nogu jer je novi vlasnik odlučio štedjeti na vašim plaćama ( jer čovjek ima obveza prema političkoj vlasti a to treba platiti) pa novac baš nije nešto što imate u izobilju. Čak što više, morate štedjeti da bi imali kakav-takav miran život. No, dobro. Posjetite doktoricu i ostavite joj 10kn a onda date još neku sumu za lijekove i nakon tjedan-dva ispostavi se da ste pogriješili jer bolovi i komplikacije su se povećale a lijek nije pomogao. Ponovo odete svojoj doktorici ( 10kn) pa vas ona pošalje s uputnicom u bolnicu jer želi znati što je zapravo s vama kao i vi sami. No, tada se dokazuje nelogičnost naših sustava. odmah na prijemnom kad predate uputnicu i započinje dijalog:
-Koliko će me ovo koštati?
-Nemate dopunsko?
-Ne. Nebi ni pitao da ga imam.
-Pa koštaće vas u startu 50 kn ...
- ...50kn?!
-Da.
-A koliko če me ukupno stajati?
-Pa imate ambulanta jedna , druga , UV, krv ....
I tu se vi počnete preznojavati i mislite u kakvu ste to priču upali.
-Znači bolje trpjeti bol?
- Ma ne nije ... samo sjedite i čekajte. Budite strpljivi.
I onda vi sjedite i čekate a brojke i slova vam se vrte po glavi jer u situaciji u kojoj ste nema nepredvidjenih nego samo mogućih troškova. I odluka padne. Udjete u ordinaciju i zatražite uputnicu nazad.
-Zašto ?
-Pa zato što ne mogu platiti vaše troškove. U startu 50kn, čekaonica vam je puna pacijenata da ne znam ni kad ću doći na red a neznam ni koliko će me to koštati. Pokušaću s nekakvim dopunskim pa onda mogu sjediti i čekati.
E ... ali ono što niste znali tek počinje. Naime. Dobiti dopunsko a nemati novaca ... to je kao da ste u filmu Michael Moora -Sicko! Na šalteru ispred stariji čovjek je glatko odbijen jer : svi moraju plaćati. No, vi ste ubjedjeni kako živite u socijalno osjetljivoj državi i čekate svoj red pa kažete kao ste nezaposleni i ... novi šok.
- Nema više za nezaposlene. Svi plaćaju.
Okrenete se od šaltera i mislite što se to dogodilo? Bolestan, nezaposlen čovjek ... kome se javiti? No, na svu sreću imate neko znanje informatike pa se poslužite s nekim kompjutorom i odete na site od HZZO - a i tamo , za divno čudo nadjete na nešto što se zove "prihodovni cenzus" ( http://www.hzzo-net.hr/08_01_02.php#11) i kad tamo shvatite da imate imate pravo. Vratite se a onda nova diskusija sa šalterskom službenicom koja vas provjerava da li stvarno imate pravo ( nemam pojma zašto to radi kad vas već nije obavjestila o vašim pravima) a onda vam uruči formulare i vi krenete u potragu za svojim pravom na subvencionirano dopunsko osiguranje! No, ni nakon dana i dana kad uspjete doći do svega i sretni kako ćete sad konačno u bolnicu na pretrage ne završava vaša drama jer službenica vas traži potvrdu o prihodima a kad joj kažete da ste na socijalki ona vam hladno odgovori
- Pa to je prihod! Odite u centar i tražite koliko ste uprihodili od njih prošle godine.
Ovo nije izmišljen dogadjaj i još se odvija . Pitanja koja se postavljaju su : kakva je to socijalna država koja zaboravlja na zdravstvenu skrb ljudi koji si ne mogu priuštiti dopunsko osiguranje ili možda ne zaboravlja nego ih zapravo namjerno ignorira? A drugo još važnije pitanje : Gdje odlazi novac koji se skupe od svih uplata i svih zaposlenih koji plaćaju za zdravstvenu skrb?
Oni nam duguju odgovore na to! Pitajmo ih i ne budimo ovce koje samo plaćaju sve što se od njih zatraži!
Nema komentara:
Objavi komentar