Nakon čitanja članka koji je potpisao Davor Butković, stvarno se valja zamisliti što se sve to dogadja oko nas i koga mi to toleriramo na vlasti ili mu dajemo povjerenja! Neću se baviti lamentarijama i lupetanjima s Bleiburga jer to je učinio Butković sjajno ih opisujući, mada me dobro nasmijao s biskupovim glavinjanjem sve do umjetne oplodnje, nego pokušati shvatiti što to spaja političare i biskupe takvog kova?
Nemoguće je ne zapitati se što je zajedničko biskupu i političaru koji osim što imaju svoj region djelovanja, zapravo ne bi trebali imati neke zajedničke čimbenike?
Krenimo od biskupa koji još uvijek ratuje s komunistima a pretpostavljam da je tu još nekih neprijatelja iako mi nije jasno što se dogodilo sa "Sotonom", tim prvotnim najvećim neprijateljem čovjeka! Valjda su ga u crkvi poslali u mirovinu jer sad imaju interesantnije neprijatelje. Nešto slično tlapnji o stvaranju neba i zemlje koja se s napretkom znanosti sad promjenila u stvaranje cijelog univezuma. Ali dobro ... tko želi vjerovati taj će vjerovati bez razlike u sve što želi. E, mislim da smo se upravo dotakli zanimljive činjenice: Vjerovati što god želiš!
Upravo to je ono što po meni, spaja i biskupa i političara. Jednom je to od esencijalne važnosti a drugom je to od egzistencijalne važnosti. Biskup se povodi svojim vjerovanjima jer mu je tako lakše egzistirati a političar kroji vjerovanja kako bi sigurno egzistirao. Oboica su zapravo upućeni jedno na drugog. Nešto slično dogodilo se za vrijeme vladavine Miloševića ali izmedju tadašnjih komunista i radikalnih nacionalista. Oboje su imali isti korelatni motiv i sve se odvijalo normalno, za njih, mada su drugi mislili kako to ? No, dogadja se. Treba se sjetiti da su ideologije kompatibilne ma koliko se razlikovale.
Bleiburg je zapravo mjesto u Austriji koje nije ama baš po ničemu posebno osim po onome što ljude iz ovih krajeva odvlači tamo. I naravno političare i vjerska lica. Zato je Bleiburg nešto kao Woodstock za moju generaciju. Oni tamo idu da bi osjetili nešto ... a za to nešto se brinu pilitičari i vjerski velikodostojnici.
Političari su se vremenom mjenjali kao i stranačke boje ali u biti kad se malko upletete u tu mrežu vidjet ćete da se sve baš nije toliko mjenjalo nego se samo radi o preodjevanju i to onih koji su navikli na tako što.
Recimo Vladimir Šišljagić je izjavio za govornicom : oni koji su dobili mandat nisu dobili za prikrivanje zločinačke politike a on je načelu stranke koja je čak pokušala podmićivati suce kako bi njihov poglavnik imao vremena otići u susjednu BiH za koju tvrdi da je njegova domovina a sve kako bi izbjegao izdržavanje kazne za ratni zločin za koji je osudjen! Usput Šišljagić je služio "jna" iako sad izjavljuje kako je Tito jedan od najvećih zločinaca.
Nešto slično je i sa crkvom u hrvatskoj koja kao zdušno brine za ljude ali samo kad su njihovi interesi u pitanju! Dakle ako ste ateista i slučajno ste socijalno ugroženi, imaćete problema dobiti topli obrok od Karitasa jer odobrenje treba dati svećenik iako dobija novac od grada. Isto tako može se pročitati zadnji slučaj svećenika koji uvodi u red dječaka tako što mu kaže da će: kad odraste biti bolestan peder, a motiv je bila duga kosa. Eh, da ga je Krist mogao čuti...
Dakle to su neke veze koje su vrlo znakovite i isprepletene. Primitivizam i krajnja sklonost defamiranju iz osobne očajnosti ili koristi.Zato su uvijek drugi krivi. Ljudi vole vjerovati ono što žele a ne razbijati glavu s realnostima. To je problematično jer razum traži i stavlja prohtjeve.
Nema komentara:
Objavi komentar