Preporučite me !

Ako vam se svidi ovo što radim, molim preporučite me bilo linkovima ovdje na blogu bilo osobno , ... kako bilo!

srijeda, 21. ožujka 2012.

Kapitalizam? Ili ... što god to značilo u Hrvatskoj!?

Ako još niste pogledali film od Michaela Moora :  Capitalism a Love Story ... pogledajte ga obavezno jer ... svaka sličnost sa dogadjanjima u Hrvatskoj je ...
LOGIČNA!
Ako još niste shvatili što se dogadja u nas, jer je kaos priličan, onda će vam ovaj film objasniti što se zapravo odigrava. Htjeli mi to ili ne, sve sličnosti sa dogadjanjima u USA su jako povezane ... čini se da su domaći tvorci imali ili našli dobre svoje uzore upravo tamo, što me ni najmanje ne čudi.
Sjetimo se samo nekih nasmijanih i ozarenih lica koja su se javljala u eter tv ili drugih medija i koja su nam s ljubavlju nudila suradnju s nekim od činitelja američke propasti ... da ne spominjem domaće konstruktore koji su dekonstruirali gotovo kompletnu industriju u Hrvatskoj ... ostalo ne treba ni spominjati.
Uzeću za primjer samo Osijek koji je prije rata bio drugi industrijski centar u Hrvatskoj i zapošljavao gotovo cjelokupnu populaciju pa i doseljenih ljudi koji su dolazili upravo zato što se moglo zaposliti. Tada je osim sadašnjih ostataka velike industrije kao što su Saponija i Šećerana, postojali i Ogromni IPK, velika Mobilia, OLT  Tekos, LIO, Teina, Oranica... (danas ni jedna od tih firmi koje su zapošljavale stotine i čak tisuće radnika ne postoji)... i tada smo znali tko i zašto ide na socijalku. Postotak nezaposlenih je bio oko 7-14 % , uostalom kao i u Cjeloj Hrvatskoj koja je već tada bila u krizi jer se u jugi moralo plaćati i za nerazvijene djelove a to je značilo odljev sredstava i da ga nije bilo ... Hrvatska bi bila vjerovatno sa standardom kao Austrija. No, ipak ...
Danas jedine velike firme u Osijeku su u rukama privatnika koji gotovo po pravilu kad god uzmu neku firmu , ako je ne upropaste , otpuste radnike i uvode diktature preostalim. Nema tu ništa poslovno ma koliko oni to pokušavali prikazati! Još bolje ... svi su povezani s vlasti u lokalnom okviru ako ne u državnom ( što mislite tko je najveći donator hdssb-a?) i ... nezaposlenost je preko 30%!
Kako se to dogodilo? Mislim da svi snosimo krivicu za to a najviše upravo radnici i studenti (stoka sitnog zuba - kako je tepao prvi predsjednik). Dozvolili smo da se u vlastitoj državi izgubimo kao guske u magli!
Svaki dan možete čitati kako su nas pljačkali i kako nas još uvijek pljačkaju i ... još uvijek se ništa ne dogadja. Promjenili smo vlast i sad opet očekujemo da ona uradi što sve prijašnje nisu. To se neće dogoditi. Ne bez našeg udjela. Zato kad vidite radnike koji protestiraju ili demonstriraju ... ne pljujte ih jer imate posao i prihode kojima ste zadovoljni ... vjerujte , ništa nije tako sigurno pa ni vaša trenutna dobra situacija! A zašto ? Pa zato što smo dozvolili da o nama odlučuju oni kojima smo dali i previše ovlasti.  A oni će vam okrenuti život naglavce samo ako se pokaže da im stojite na putu makar i na rubu vida. Oni nemaju milosti ... jer smo im mi dali moć! A pohlepa je neograničena ...




Evo malog izvatka iz filma:  Capitalism: A Love Story

Evo temelja kapitalističkog sustava: Želja za profitom. On radi kako bi zaradio.
Izvorna teorija kapitalizma je da je to vrlo pametan način kako da društvo glasuje o tome koja se dobra trebaju proizvoditi.
Čemu ovo služi?
To je... To bih mogao koristiti skoro za sve što radim. Znaš, društvo glasuje. Sviđa im se kako ova osoba pravi sladolede. Ali onaj drugi, njegov im se sladoled ne sviđa pa ga ne kupuju, zato on nestaje.Osnovni životni zakon glasi da ako imaš stvari, možeš lako nabaviti još stvari.Vrlo brzo netko može imati i do 5 puta više od bilo koga. Slobodno poduzetništvo.
- Konkurencija. Želja za profitom.
Moj otac, radnik na traci za sastavljanje automobila u General Motors-u, kupio je i otplatio našu kuću prije nego što sam izašao iz vrtića. Kupovali smo novi auto svake 3 godine. Odlazili smo u New
York svako drugo ljeto. To sam ja na Wall Street-u. To sam ja dok režiram svoj prvi film na velesajmu. Išli smo u katoličku školu, živjeli smo dobro.Ukoliko je to bio kapitalizam, obožavao sam ga... kao i svi drugi.
Tijekom tog razdoblja, mnogo se ljudi obogatilo a plaćali su porez i do 90%.
90%?
Da. No, svejedno su živjeli kao Bogie i Bacall. A što smo mi radili s njihovim novcem? Gradili smo brane, mostove, međudržavne autoceste, škole, bolnice. Čak smo poslali i čovjeka na mjesec. Činilo se da se sve kreće u pravom smjeru. Tata je imao siguran posao, a mama je mogla raditi ukoliko je to htjela, ali nije morala. Obitelji srednje klase trebale su samo jednu plaću da prežive. Obitelji u sindikatu imale su besplatno zdravstveno i stomatološko osiguranje. Djeca su mogla na fakultet bez uzimanja kredita od banaka. Tata je imao 4 tjedna plaćenog dopusta svakog ljeta. Većina ljudi je imala štedni račun i malo duga. I tatina je mirovina čuvana sa strane tako da ju nitko nije mogao dirati. Ona bi ga čekala jednom kad ode u mirovinu. A sve to smo imali jer su naši konkurenti u ndustriji pretvoreni u prah i pepeo. Ovako je izgledala industrija automobila u Njemačkoj. A ovo je japanska autoindustrija. Reklo bi se da je jednostavno biti prvi kada nemaš konkurencije. Da, naravno, nije sve bilo savršeno. Nije nam teško što moramo trpjeti stvari kao što su ove, pa malo onoga... sve dok možemo biti srednja klasa i dok možemo biti sigurni da će našoj djeci biti bolje nego što smo mi imali. Zvučalo nam je to kao dobar posao za nas. Kapitalizam... nikom nije bio tako dobar!
A zatim, točno kad smo bili usred te
velike ljubavne afere sa kapitalizmom...


ABC-ov nedjeljni večernji film "Kockar" nastavit će u cijelosti nakon ovog javljanja uživo ABC News-a. Nalazimo se na povijesnoj prekretnici. A onda se pojavio Plačljivko Bedara.
Previše smo se priklonili potrošačkom mentalitetu i samopovlađivanju. Ljudska osobnost se više ne prepoznaje po tome što netko radi, već po tome što netko posjeduje. Ovo nije poruka koja treba oraspoložiti ili ohrabriti ljude nego istina i upozorenje.
Jao! Koja depresija! Bilo je vrijeme za novog šerifa u gradu, nekog tko će znat glumiti kako bit pravi predsjednik. On je znao kako treba sa radnicima koji su tražili bolju plaću. Dobro gospodine. Vi ste pobijedili. Ili ove dosadne feministkinje koje cendraju oko njihovog amandmana o jednakim pravima. Pa, ja to mogu promijeniti u trenu! Čovjek koji je znao kako obaviti posao.
Ronald Reagan izašao je iz filmova B produkcije kako bi postao najistaknutiji glasnogovornik korporacija 1950-ih. Ovo je također radio tranzistor. Težak je samo nekoliko stotina grama. Možete ga nositi u džepu. Boraxo suho sredstvo za pranje ruku, stvarno dobro obavlja posao. Pronašao je svoj poziv, a Wall Street je
pronašao pravog čovjeka. Vidite, banke i korporacije imale su jednostavan plan: reorganizirati Ameriku kako bi služila njih. No da bi to uspjeli, bilo je potrebno izabrati njihovog glasnogovornika za predsjednika.
Tako da se 4. studenog 1980. dogodilo upravo to.
...da ću vjerno služiti u svojstvu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Ronald, Ronald, Ronald...

Hvala.

To je bio povijesni trenutak zato što su sada korporativna Amerika i Wall Street gotovo potpuno preuzeli kontrolu. Vidite osobu koja stoji uz predsjednika? Onaj koji izgleda kao batler? Njegovo ime je Don Regan, čelnik banke Merrill Lynch, najbogatije i najveće brokerske tvrtke na svijetu.
Preuzeo je mjesto čelnika Ministarstva financija kako bi uveo porezne olakšice koje su bogati željeli.
Regan je zatim postao šef ureda Predsjednika kad je predsjednik previše ostario. Zatim bi predsjedniku trebali dati moć koju već ima 43 guvernera, djelomični veto. I...
-Ubrzaj malo.
Tko to predsjedniku govori da ubrza?
Čovjek iz Merrill Lynch-a, eto tko. Ništa u Americi više neće biti kao prije.Zemlja se odsad vodi kao
što se vodi korporacija. Biku ćemo skinuti omču. A 4 kasnije, kad je Reagan krenuo u borbu za drugi mandat, gledali smo samo nasmiješena lica i optimistične govore. Stvarno mislim da će nam na duge staze biti mnogo bolje. Na uzlaznoj smo putanji i tvornice rade bolje nego prije. Ponovno smo na vrhu.
Ustvari, dok je Reagan bio predsjednik odvijala se potpuna razgradnja naše industrijske infrastrukture. To se nije radilo kako bi se uštedio novac ili kako bi ostali konkurentni jer su tvrtke već onda objavljivale rekordne zarade u milijardama. Ne, nego zbog kratkoročnog profita.
GM:
24.1 MIL $ PROFITA, 100.000 OTPUŠTENIH
AT&T: 9.6 MILIJARDI $
PROFITA, 40.000 OTPUŠTENIH
GENERAL ELECTRICS: 20.4 MILIJARDI
$ PROFITA, 100.000 OTPUŠTENIH
i kako bi se uništili sindikati. Milijuni ljudi ostalo je bez posla, a ostatku je rečeno da
moraju raditi dvostruko više. No, plaće radnika ostale su na istoj razini.Najbogatijim amerikancima
je iznos maksimalnog poreza prepolovljen.....

Nema komentara:

Objavi komentar