U lovu na realnost!

Današnji dan je dosada protekao u nekoj čudnoj atmosferi koju mogu udisti ali mi je ne razumljiva. kao da se pretapaju neke potrebe koje se više baš ne mogu ni razumjeti ali ni tolerirati. A sve je u znaku umišljanja stvarnosti da bi se izbjegla ona koju ne želimo! Ali što se zapravo dogadja?
Recimo prvo iz osobnog iskustva : Čovjek napravi prekršaj na kružnom toku, na pješačkom prijelazu gdje lupi pješaka i ,na svu sreću, pješak nije teže ozljedjen ali vozač umjesto da ponudi pomoć, jednostavno zdimi. No, na sudjenju se pojavi sa nekim svjedocima koji iznose blago rečeno ne iskrene izjave s vrlo maštovitim djelovima a sam vozač još pokušava i sud uvjeriti u činjenicu kako pješak laže i zapravo je on oštećen a ne pješak. Nevjerovatan stav koji postavlja pitanje: što se zapravo želi postići? Naravno da će svi reći kako mu je motiv izbjeći kaznu. No, ja se neću u potpunosti složiti s tim. Mislim da je njegov motiv puno dublji! On ne samo da želi izbjeći kaznu nego, frustriran situacijom koju je sam stvorio, pokušava kreirati novu realnost u kojoj će on dobiti satisfakciju! Vrlo lukavo  ali ... kontraproduktivno.
Čak kad bi se to i dogodilo to je atmosfera koja se potroši i čak i kad se naviknete na nju, ima periode gušenja  pa koliko tko izdrži!
Nešto slično se dogadja i u cjeloj državi već 20 godina.
Nakon opijenosti i trežnjenja shvatili smo da je nešto otišlo u krivo i onda se počelo parcijalno regulirati probleme. Sve je krenulo s više namjere da se nešto učini ali ne pretjerano revno ni detaljno  pa se zapinjalo već na prvim radovima. Naravno, nikakvo parcijalno reguliranje ne pomaže kod problema osim stvarnog suočavanja s problemom i njegovo riješavanje dok se ne riješi. Eh, ali nisu svi sposobni to uraditi a niti je svima interes.

Prijemjer jedan:
Kao što vidimo iz ovog preslika iz jedne dnevne tiskovine , realnost nije za sve jednaka i teško je da će netko tko ima problema s relanošću problema riješiti problem!

Primjer drugi:

IGROKAZ U SABORU

"Halo, kume, imam tri mjesta u ministarstvu, samo se upiši u SDP"

Saborsku raspravu obilježila je "predstava" Zorana Vinkovića iz HDSSB-a.

Eto kako izgleda kreiranje realnosti u samom saboru. Ne treba spominjati da su upravo oni kojima pripada politički a tko zna kako još, tvorac ovakve izjave koja se provlači u dnevnom tisku, samo neznam da li kao velika umotvorina u pozitivnom ili negativnom, zapravo veliki kreatori nepotizma i čak bih rekao njegovi čuvari kao tradicije! Treba li spominjati da je najveći donator HDSSB-a osječka šećerana kojoj je na čelu  ... zna se tko . Ista ona tvornica koja je po dolasku novog suvlasnika otpustila preko 180 ljudi ( točan broj znaju oni) uz opravdanje nekakvih ušteda ili ... sad znamo za koga su štedjeli. Ista ona tvornica u kojoj cjele obitelji rade. 

Primjer treći:

Već neznam koji po redu skandal u crkvi i to s pedofilijom! No, ako ste čitali tisak i izjave mještana , teško da ste mogli shvatiti što se dogadja jer su pojedini u tome otišli tako daleko da su optuživali i novinare i političare a ne samo žrtve i njihove bližnje koji su ionako pretrpjeli. A što je još gore, čak ni izjava samih svećenika (citat):Svi smo toznali godinama. Na žalost, sve što piše istina je.- dio je izjave jednog od svećenika zadarske nadbiskupije.

Da li je potrebno spominjati da su neki od mještana išli toliko daleko da su i prijetili. Nevjerovatno koliko je čovjek spreman učiniti samo da ne bi morao voditi borbu s realnošću.
Ne mogu a ne zamjetiti Gotovininu sliku iza. Još jedna nerealna ikona.